Umirovljenici Općine Rasinja opet sudionici Renesansnog festivala
Umirovljenici Matice Općine Rasinja, tražeći početkom šesnaestog stoljeća svoje mjesto za stalni boravak, skrasili su se na području Subotice Podravske ,rodnom mjestu Renata Labazana - idejnog začetnika Festivala i direktora Turističke zajednice Koprivnice, koji nas se svake godine sjeti.
Vlastela, koja je vladala tim područjem, dodijelila nam je jedno imanje na kojem smo počeli osmišljavati aktivnosti za samodostatni život, ali i svojim radom zadovoljavati neke potrebe naših gospodara, budući da su nam nametnuli ulogu kmetova. Tako smo najprije izgradili nastambu za stanovanje, koju smo nazvali Vinski dvori jer smo na jednoj od parcela posadili vinovu lozu kako bismo u našim goricama iz kvalitetnog grožđa dobivali fino vino. Obrađivali smo zemlju za zadovoljavanje prehrambenih potreba nas i naših životinja, a sijali smo i biljke iz kojih smo dobivali materijal za proizvodnju odjeće. U našoj družini bilo je kmetova koji su bili vješti u ovladavanju zanatskih znanja, potrebnih za izradu i popravak raznih alata i oruđa jer u to vrijeme nije bilo susjeda s kojima bismo mogli razmjenjivati svoja iskustva. Naša prehrana je bila raznorodna, ali jednostavna i zdrava, a za vrijeme raznih svečanosti pripremali smo i slastice, za izradu kojih su kmetice pokazivale svoju domišljatost, koristeći namirnice koje su nalazile u svojoj okolini. Tako je kopriva bila česti sastojak raznih vrsta kolača. Vanjske i unutarnje prostore našeg boravišta također smo ukrašavali cvijećem i voćem kojeg je bilo svuda oko nas. Uglavnom, svaki od članova i članica družine imao je svoj zadatak i svi smo shvatili da ga moramo obavljati kako najbolje znamo i umijemo da bismo kvalitetno živjeli. Kako smo često teško fizički radili, javljale su se i različite boljke pa smo i za to imali rješenje jer smo u svojoj družini imali travaricu Anu Mlinarić koja je poznavala biljke i njihova svojstva pa ih je kroz godinu sakupljala i kombinirala u raznim čajevima za otklanjanje zdravstvenih tegoba. Iako smo bili samo kmetovi i mi smo željeli biti što dugovječniji pa smo u našem malom alkemijskom laboratoriju (pod vodstvom Ane) tražili čarobni napitak za produženje života. Pokušavali smo i pronaći tajnu pretvaranja neplemenitih metala u zlato, ali u tome baš nismo bili uspješni. Neke poslove, kao što su obrada zemlje i vinograda i briga o životinjama, radili smo svi, a pojedine specifične zadatke su preuzele pojedine članice i članovi. Tako su se Slavka Gazivoda-Drk, Višnja Smok, Marija Sakač, Dragica Jantolek i Marija Stunjek izmjenjivale u pripremi hrane i slastica. Zdravka Bukovčan i Štefica Đurđ su pomagale dečkima u obavljanju muških poslova. Naši zanatlije u izradi i održavanju alata bili su Slavek Jembrek, Stjepan Čičkar, Zvonko Leško, Vlado Dukarić , Franjo Jembrek i Zlatko Kežman. U svojoj družini imali smo i dječicu Irinu i Ivana Fodor koji su nas uveseljavali u trenucima odmora i opuštanja. Kako u svakoj organizaciji mora biti netko tko daje osnovne naputke kada i kako obavljati koje poslove, odabrali smo da to bude Josip Smok (predsjednik naše Udruge), a za ženski dio družine bila je zadužena Štefica Jembrek. Imali smo prilike upoznati i mušketire koji su čuvali našeg kralja i kraljicu i ostalu vlastelu jer su došli sa svojim gospama vidjeti kako smo si mi to organizirali život. Bilo nam je drago što su nas došli posjetiti, a do nas ih je doveo Davor Tetec (načelnik Općine Rasinja) jer je on jedan od članova udruge Koprivnički mušketiri i haramije. Vrijeme našeg četverodnevnog druženja je strelovito proteklo, ali smo baterije napunili prekrasnim dojmovima u međusobnoj komunikaciji, ali i sa mnogobrojnim posjetiteljima koji su iskazali interes za naše aktivnosti.
Foto: Karlo Krušelj / tekst: Ana Mlinarić

