Proslava blagdana svetih Kuzme i Damjana u Kuzmincu
Na spomendan svetih Kuzme i Damjana, u ponedjeljak 26. rujna, svečano euharistijsko slavlje u Župi svetih Kuzme i Damjana u Kuzmincu, predvodio je riječki nadbiskup koadjutor msgr. Mate Uzinić u zajedništvu sa svećenicima Ludbreškog dekanata: dekanom preč. Ivanom Žmegačem župnikom u Sv. Đurđu, vlč. Josipom Vidovićem župnikom u Velikom Bukovcu, vlč. Kristijanom Stojkom župnikom u Ludbregu, vlč. Silvijom Košćakom župnikom u Legradu i Đelekovcu, fra Josipom Županom župnikom u Rasinji.
Također su suslavili i duhovnici Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva: prof dr. sc. fra Draženko Tomić duhovnik HKLD-a iz Zagreba i vlč. Davor Šumandl, duhovnik Koprivničke podružnice HKLD. Slavlju su se pridružili i prezbiteri sa otoka Korčule: don Hrvoje Katušić župnik u župi Vela Luka – Korčula i don Mišo Pecotić župni vikar u župi Blato – Korčula, kao i svećenici iz drugih župa: vlč. Ivan Kljunić župnik iz Kotoribe, vlč. Dario Levanić župnik iz Reke, vlč. Mihael Čavlek župnik u Oštricama, vlč. Marko Rac župnik u Pribislavcu.
I ove su godine na blagdan svojih nebeskih zaštitnika u Kuzminec hodočastili mnogi liječnici, ljekarnici, stomatolozi, medicinske sestre, medicinski biokemičari; članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, ali i mnogi vjernici koji se zagovaraju u zaštitu svetih Kuzme i Damjana, čije su relikvije bile izložene na čašćenje.
Hodočasnike iz Zagreba predvodio je doc. dr.sc. Rok Čivljak predsjednik HKLD-a, a uz njega su bili i dr.sc. Petar Bilić podpredsjednik HKLD-a, dr. med. Marija Sačer predsjednica Koprivničke podružnice, izv. prof dr. sc. Marin Vodanović predsjednik Sekcije doktora dentalne medicine, mag. sc. dr. Zita Blažić Potočki podpredsjednica Sekcije doktora dentalne medicine, mag.pharm. Jasna Ćurić predsjednica Sekcije farmaceuta, mag. pharm. Andrea Koščec, tajnica Zagrebačke Podružnice „Branimir Richter“ koju je ujedno i predstavljala.
U prepunoj župnoj crkvi svoju homiliju nadbiskup koadjutor msgr. Mate Uzinić započeo je riječima:
Draga braćo i sestre!
"Maločas kada sam ušao u ovu vašu crkvu svetih Kuzme i Damjana, ostao sam fasciniran koliko vaša crkva zna o ovoj dvojici svetaca i koliko vam propovijeda svake nedjelje, svaki put kada dođete ovdje, tako kada bih ja i želio nešto reći, zapravo ne mogu reći ništa što vi ne znate, a vjerujem da vaša crkva i vi znate puno više od mene o ovoj dvojici svetaca i onome što su njih dvojica napravili u svome vremenu kao svjedoci Isusa Krista kao mučenici, a vjerujem također da ste osjetili što su učinili i čine kao vaši zagovornici. Svatko od vas bi, kao što svatko od nas ima neku svoju priču vezanu uz svoje zaštitnike, sigurno mogao ispričati svoju priču, neko svoje iskustvo, neko svoje svjedočenje.
Zato bih ja želio više govoriti o tome: ne što su oni, ili tko su oni bili, koliko o tome što bismo mi trebali, zagledani u njihov primjer, biti. Slaveći njihovu svetkovinu, a tradicija za njih kaže da su bili braća, želio bih se u ovome promišljanju služiti apostolskom obudnicom pape Franje O svetosti – Radujte se i kličite [Gaudete et exsultate] koji nam u njoj poručuje; nešto slično što je i u svome promišljanju rekao i sveti Ivan Pavao II., a to je: da u svecima trebamo prepoznati da su nam braća, te trebamo prepoznati da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka. Zato je prekrasna ova vaša crkva kao da smo u jednome takvome oblaku, osobito kada pogledamo onu gornju razinu svoda koji prikazuje nebesku sferu. A ti sveci svojim svjedočenjem nas ustvari potiču da se ne zaustavimo na svome putu i da i mi nastavimo hod prema tom cilju. Da iz ove zemaljske crkve iz ovog oblaka preselimo na nebeski. Ono što je važno znati, a ja zato ističem da su sveti Kuzma i Damjan bili braća, je to da u tom velikom mnoštvu, odnosno u tom velikom oblaku svjedoka, mogu biti; a i jesu, naša majka, naša baka, naš otac, djed i druge bliske osobe. Drugim riječima, da su sveci naša braća i sestre i mi njihova. Iz ovoga za nas proizlazi utjeha ali i zadaća. Ta utjeha koja je istovremeno i naša zadaća je da i mi možemo; a ja ću tome dodati: da ako se to ne dogodi, da smo mi promašili svoj život. Da, mi i moramo, uistinu moramo biti sveti. Polazeći upravo od ovoga da možemo i moramo biti sveti, papa Franjo u spomenutoj pobudnici razmišlja o sveopćem kršćanskom pozivu na svetost u suvremenom svijetu i podsjeća da sveci nisu samo oni koje je Crkva proglasila blaženim ili svetima. Nego da Duh Sveti izlijeva svetost u izobilju na Božji narod. Zato je lijepo da danas, kada slavimo svetkovinu svetih Kuzme i Damjana, u kojima ne prepoznajemo samo svoje nebeske zaštitnike nego i svoju braću, shvatimo da je ono što su oni postigli smisao i cilj Crkve. Crkva postoji zato da bi ljude dovela do tog cilja. Obično u javnosti dominiraju negativni primjeri iz života Crkve. Kao da smo previše usmjereni na grešnost naše Crkve. Ona postoji, priznajemo je, za nju se kajemo. Zato smo na početku ovoga misnog slavlja zatražili milost onoga koji je liječnik i lijek. Radimo i trebamo nastaviti raditi na svom obraćenju, ali moramo također i sebi i drugima jasno reći: iako jesmo grešnici, grešnost nije bit Crkve. Bit Crkve je svetost, zato slavimo svece. Danas smo, slaveći svetog Kuzmu i Damjana, ali isto tako i svaki drugi dan; jer u katoličkom kalendaru ima svaki dan neki svetac, a i svi oni kanonizirani i beatificirani nisu uspjeli stati u kalendar, zato imamo i dan Svih Svetih; pozvani smo promatrati upravo tu stranu Crkve. Svetu stranu Crkve. A ta sveta strana, to je zapravo crkva, to je ustvari najljepše lice Crkve. Valja međutim reći da ne postoji samo jedan put svetosti. Obično mislimo da su na svetost pozvani samo neki, poput nas svećenika i posvećenih osoba. Ako pogledamo u katolički kalendar, nekako dominiraju pape, biskupi, redovnici, redovnice, zato mi je drago da su vaši sveti zaštitnici iz drugog zanimanja, da su liječnici ljekarnici. Evo vidimo i po njihovom primjeru da je moguće i izvan tog navodnog kruga svetaca, tamo gdje se nažalost događaju i najveće pogreške i grijesi, pronaći svece. Dakle, vaši sveti zaštitnici nisu bili posvećene osobe, redovnici, biskupi, svećenici, pape… ali su svejedno sveci. Svetost se dakle ostvaruje u svim zvanjima i svim zanimanjima. Odnosno u različitim oblicima, kaže papa, strpljivog služenja. Ona je, sada ću jega citirati, i želio bih da se svatko od vas prepozna u tome što on govori. Svetost je vidljiva u roditeljima koji s neizmjernom ljubavlju podižu djecu. Muškarcima i ženama koji naporno rade kako bi uzdržavali svoje obitelji. U bolesnicima, starijim redovnicima koji ne skidaju osmijeh s lica. To je često, kaže papa, svetost iz susjedstva. Svetost onih koji žive u našoj blizini i odraz su Božje prisutnosti. Evo nam i poziva da i mi u drugima kraj sebe prepoznamo svece. Svetost raste po malim gestama. Evo jedan primjer koji on iznosi, a ja vjerujem da bi svatko od nas u svome životu, u jednome danu, mogao pronaći sličan način ponašanja iz kojeg bi se moglo vidjeti kako smo na putu svetosti. Kaže: neka gospođa ide u trgovinu susreće susjedu i počne s njom razgovarati i krenu kritike. No ta žena kaže u svome srcu: neću govoriti loše o bilo kome. To je, kaže papa, korak naprijed u svetosti. Zatim, kod kuće, neko njezino dijete zaželi razgovarati s njome o svojim nadama i snovima. A ona izmučena i umorna sluša strpljivo i s ljubavlju. Kaže papa, eto to je još jedna žrtva koja posvećuje. Poslije je obuzme neka tjeskoba, sjetivši se ljubavi Djevice Marije, uzima krunicu u ruke i moli se s vjerom. To je još jedan put svetosti. Poslije toga izađe na ulicu te susreće siromašnu osobu i zaustavlja se da joj kaže neku lijepu riječ. To je također jedan korak prema naprijed. Evo, vidimo da je ovdje riječ o tome, da ustvari ono što mi svakodnevno činimo, činimo s malo više zauzetosti, s malo više strpljenja. Kako bismo živeći ustvari na Kristov način, poput Krista, gardili takav život, gradili takvu svetost kakvu Bog želi za nas. Katkat međutim imamo i situaciju kad su nam za svetost potrebne i velike stvari. Kada je svetost veliki izazov. Evo ova crvena boja, boja mučenika, svjedoči da su sveti Kuzma i Damjan bili oni koji su se morali u svom životu; iako su već bili sveti po svom liječničkom i ljekarničkom zvanju kojima su činili velika i dobra djela, ali bili su pozvani tu svetost potvrditi na jedan izvanredan način. Zato Crkva kada se proglašavaju mučenici, puno lakše prođe taj proces, jer je samo mučeništvo već svjedočanstvo nečije svetosti. Ono što je važno primjetiti za svetog Kuzmu i Damjana, da su oni i tom izazovu uspijeli odoljeti. Jer da se nisu pripremali za svetost samo sa onim malim izazovima vjerovatno ne bi uspijeli niti u tom velikom izazovu. Zato su svima, a tako i nama danas, važni oni mali svakodnevni izazovi. Oni su umrli za svoju vjeru radije negoli da su je izdali. Nama vjera možda nije u kušnji, barem ne zbog nekih izvanjskih razloga, iako jest u kušnji, ali u kušnji zbog onih svakodnevnih izazova u kojima trebamo živjeti svoju vjeru. No ne znači da sutra i za nas neće biti od nas također traženo nešto izazovno, nešto posebno. I danas u svijetu mnogi su i životno ugroženi zbog svoje kršćanske vjere, i to možda ne zato što se zalažu za vjerske stvari, vać zbog toga što se zalažu za istinu, za pravdu, za ljubav, za odbačene. I to i takvo zalaganje, osobito ako zbog tog ugrožavamo sebe i svoj život, također svjedočanstvo kršćanskog života, mada možda nema veze sa kršćanskim ispovijedanjem vjere. I kao takvo može biti i jest kršćansko mučeništvo.
Vratimo se na onaj temeljni poziv. Poziv na svetost. To je poziv koji Bog upućuje svim ljudima, ponavljam svim ljudima, ne samo nama, nego i drugima. Bog želi da se svi ljudi spase. Svetost je zato životni poziv svakog čovjeka. No, moramo također naučiti gledajući naše nebeske zaštitnike koji su postali sveti da to nije poziv samo koji je upučen drugima, oni su braća i obojica su sveti, to je poziv za mene, za mog brata i za moju sestru, to je poziv koji je upućen svakome od nas. Poziv koji bog također upučuje i meni i tebi. I svatko od nas je, to je važno također primjetiti, svet na jedinstven način. Svjedočanstva drugih, kao što su svjedočanstva današnjih svetaca Kuzme i Damjana su nam važna, ona su nam poticaj, ali mi nismo stvoreni da imitiramo druge. Svatko od, nas kaže papa Franjo, treba prepoznati svoj put, i od sebe dati ono najbolje živeći s ljubavlju svoju svakodnevicu tamo gdje se nalazi. I vraćam se ponovno na njegove konkretne poticaje; jesi li posvećeni muškarac ili žena? –budi svet tako što ćeš svoje darivanje živjeti s radošću; jesi li u braku? – budi svet tako što ćeš ljubiti i brinuti se za svoga muža ili ženu kao što je Krist činio sa svojom Crkvom; jesi li radnik? – budi svet tako što ćeš pošteno i stručno obavljati svoj posao služeći svojoj braći i sestrama; jesi li roditelj ili djed, odnosno baka? – budi svet strpljivo podučavajući djecu kako slijediti Isusa; jesi li na vlasti? – budi svet boreći se za opće dobro i odričući se svojih osobnih koristi. Svetost je draga moja braća i sestre zapravo način na koji dozvoljavamo milosti krštenja, ali i drugih sakramenata da u nama unese željene plodove. Ona je trajna otvorenost Bogu u svim zvanjima i svim zanimanjima i u otvorenosti u pomoći Duhu Svetome u izboru Boga i onog Njegovog plana za nas. A taj plan je, uz sve načine na koji ga možemo ostvarivati, jest plan spasenja koji u sebi sadrži poziv na svetost u onom "biti već sada svet", kako bismo to mogli biti i u punini. Iako sam rekao da je poziv na svetost za svakog od nas poziv na jedinstven način biti svet i da ne trebamo i ne smijemo imitirati druge ipak je važno reći da postoji jedan put koji trebamo svi nasljedovati želimo li biti i ostati sveci.
Obrise tog puta nam je ponudio Isus u današnjem evanđeoskom ulomku. Riječ je o 8 rečenica, vrlo jednostavnih koje nam govore što znači biti svet. Blaženstva su kaže papa Franjo, poput kršćaninove iskaznice. I ako se netko od nas pita, nastavlja, kako se postaje dobar kršćanin, odnosno kako se postaje svet, odgovor je jasan: moramo činiti svatko od nas na svoj način ono što je Isus rekao u govoru o Blaženstvima. U njima mi nalazimo sliku samog Isusa. Blaženstva su obris Isusova lica, ali su i također odraz onoga što bismo mi, svatko od nas trebali biti u svom životu. Biti u vremenu i svijetu odraz Isusa. Darovati se iz ljubavi kao što je činio i On. Evo puta svetosti; taj put se ostvaruje u sebedarju siromaha duhom čije je Kraljevstvo nebesko; ožalošćenih koji će se utješiti; krotkih koji baštine zemlju; gladnih i žednih pravednosti koji se nasićuju pravednosti; milosrdnima koji su zadobili milosrđe; čisti srcem koji Boga gledaju; mirotvoraca koji se s pravom zovu Božjim sinovima i, a to su sv. Kuzma i Damjan, mnogi u kršćanskoj povijesti, a i sadašnjosti s njima progonjeni zbog Isusa i pravednosti čije je Kraljevstvo nebesko i čija su imena zapisana na nebesima i koji su upravo zato sretni, blaženi, odnosno sveti. Evo braćo i sestre, sebedarje, ne navezanost na sebe, nego prignutost na druge, u služenju drugima, i mi se možemo pridružiti. Svatko od nas na svom životnom putu i u svom životnom pozivu i tako je zapravo svet već na ovoj zemlji onaj koji se daje i služi drugima, blaženije je davati nego primati, kaže Isus. Možemo biti sretni, blaženi i njemu slični i biti sveti. Evo neka nam je u duhu poziva na svetost koji i nas uključuje, a koji mu svetom Kuzmi i Damjanu, koji su tim putem hrabro hodili primjećujemo i naš primjer i zagovornike neka vam bude blagoslovljen njihov blagdan koji neka također ne bude samo blagdan molitve za zagovor, nego i blagdan kojim ćemo njihovim zagovorom tražiti onaj svoj osobni put svetosti, svjesni da je zapravo promašaj sve drugo što kao konačni cilj ne uključuje svetost. A mi, ja vjerujem da to mogu reći i za sebe i za vas, da ne želimo biti promašeni, a onda što drugo zaključiti nego da i mi želimo biti sveti."
Na kraju euharistijskog slavlja kuzminečki župnik vlč. Igor Radašić, zahvalio je nadbiskupu koadjutoru Mati Uziniću na predvođenju svečane euharistije, kao i svima koji su sudjelovali kako u pripremi tako i u samoj proslavi župnog blagdana, a posebno je zahvalio svim članovima HKLD-a koji se svake godine vjerno vraćaju, zajedno sa župljanima, proslaviti svoje zaštitnike u ovu malu podravsku župu.
Proslavi svetkovine nazočili su i predstavnici civilne vlasi: načelnik Općine Rasinja gdin. Danimir Kolman, predsjednik vijeća općine Rasinja gdin. Zvonimir Fajfarić.
(napisao: Dražen Galenić)

