Udruga umirovljenika Matice Općine Rasinja planirala je za ovu godinu jedan edukativni izlet i on je ostvaren 18. svibnja 2023. godine posjetom gradu Osijeku.

Vremenske prilike nam nisu išle na ruku jer je u Osijeku cijelo vrijeme padala kiša tako da dio planiranih aktivnosti nije ostvaren. Drava je , naime, bila previsoka te nas skela nije mogla prebaciti na drugu obalu gdje smo trebali posjetiti veliki zoološki vrt. No, glavne zanimljivosti o Osijeku smo ipak saznali. Osijek ima tri glavne gradske četvrti, a to su: Tvrđa (stari grad), Gornji grad i Donji grad. Prvi objekat koji smo posjetili je franjevačka crkva Svetog Križa u osječkoj tvrđi. Na glavnom oltaru te crkve je ispod Križa i kip Blažene Djevice Marije te se 25. ožujka slavi blagdan Gospe Osječke. Nakon crkve Sv. Križa zaustavili smo se na Trgu Svetog Trojstva na kojem dominira zavjetni kip Svetog Trojstva, koji je sagrađen da ubuduće čuva Osijek od kuge kojega je ona prethodno poharala . Na nižem postolju su još kipovi Sv. Sebastijana, Sv. Roka, Sv. Rozalije i Sv. Katarine. Imali smo prilike vidjeti i Sulejmanov most preko Drave , koji se tako zove jer ga je dao sagraditi osmanski sultan Sulejman I Veličanstveni kako bi što lakše došao u Mađarsku iz koje je 1566. godine krenuo u osvajanje Beča. Prošetali smo kroz značajnu osječku ulicu u kojoj je osam zgrada izgrađeno u secesijskom stilu i one se nižu jedna do druge. Karakteristične su po secesijskim ukrasima, a predvrtovi su ograđeni raznolikim kovanim ogradama. Nekada su njihovi vlasnici bili odvjetnici, industrijalci i veleposjednici. Zadržali smo se i na Glavnom osječkom Trgu koji nosi ime oca domovine Ante Starčevića kojemu je postavljen i monumentalni spomenik. Posjetili smo osječku konkatedralu Svetog Petra i Pavla koja je sagrađena u neogotičkom stilu, a dao ju je sagraditi biskup tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije Josip Juraj Strossmayer. Zidovi i stropovi unutrašnjosti crkve prekriveni su freskama koje prikazuju epizode iz Starog i Novog zavjeta , a također ima i mnogo vitraja. Na kraju smo krenuli prema Kopačevu gdje nas je u objektu „Didin konak“ čekao fini ručak, a druženje je bilo dodatno obogaćeno svirkom tamburaša pa su penzioneri imali priliku i zaplesati. Kući smo se vratili u večernjim satima, zadovoljni što smo smo ipak uspjeli saznati nešto novo o našem Osijeku.

Za Izvršni odbor: Ana Mlinarić